понедељак, 13. фебруар 2012.

leave Whitney alone/pravda za kadu

Oko 6:15 - 6:30 u našem domu budno je 50% popisanih + mačka. Hana je u sudoperi, oribanoj samo za njene cenjene butkice i guzu, Slaja u trpezariji ukršta reči uz kafu skuvanu čitavih 7 i po minuta pre mog ulaska u kuhinju. Nikada neće shvatiti da ja moju gustiram ponekad i čitav dan, hladnu, gorku, i da je u redu da uštedi struju za toliko i skuva obe odjednom (Slaja samo rečnikom uštede komunicira ovih dana, odvrće sijalice i gasi bojlere, pa mi je ovo sa dve džezve u 8 minuta krajnje neshvatljivo). Stavljam džezvu na ringlu juče ujutru, čangrljam escajgom u potrazi za kašičicom kad upada Slaja u kuhinju, staje pored mene vidno potrešen i kaže:''Umrla Vitni Hjuston''. Onako nerazbuđena doživljavam deja vu od letos kad sam u sred baškarenja na terasi na Krku uz jednako tursku kafu kao ovu koju sad zakuvavam, primila sms u kome me Slaja obaveštava da je umrla Ejmi Vajnhaus. A ja u romingu. Eeeej. Ne znam zašto, ali dobije potrebu da bude obaveštajac, ne misli na potrošnju i savlada veštine slanja sms-a tek kad neko umre, po mogućstvu od nekontrolisanog konzumiranja narkotika. ''Ju opet?'', promrmljam sebi u bradu, S. skonta da sam još neupotrebljiva i vrati se maloj crno-beloj ortogonalnoj radosti sa golom tetom na naslovnici.

Dugo već pokušavam da ne ustajem tako rano kad već ne moram da budem u nekoj 3 opštine i 16 spratova udaljenoj kancelariji u to doba dana (u poslednjih par meseci - doba noći) al' ne ide. Pomirila sam se s tim da  i kad dođem kući u 4 i nešto stavljam tek isprljanu džezvu već u 6 i nešto, i čak sam se pomalo i primila na taj kult jutra čak i kad ničemu ne služi. A ovog jutra mi je poslužio da izguglujem Vitni i pročačkam po verzijama nemilog događaja mada me nije dugo držalo. Tri i po podatka svuda: trebalo da primi nagradu te večeri u hotelu u kom je skončala. Odem na fejs kad tamo dan žalosti. Na trenutak se iskezim debilno na Savin post: ''ja tek sad uvidjam da ovaj Kevin Kostner uopste nije narocito lep'', i ubrzo odustanem i od fejsa jer je u to doba dana/noći još uvek premalo zdravog sarkazma na slične teme, i osim ako želim da veštački izazovem pražnjenje creva, najbolje je da se tiho uklonim sa mesta žalosti i popijem kafu uz nešto manje diuretično kad je već kafa poznati diuretični majstor. U svemu treba imati meru.

Predveče, kad je 100% popisanih ukućana budno a dovoljno dokono da pika jamb i broji ko je koliko puta bacao, oglašava se Dnevnik, 1, pa II pa III, svi menjani jer se love najsvežije informacije o preminuloj umetnici. ''U sobi hotela na Beverli Hilsu nije nađena nikakva količina narkotika, pa se pretpostavlja da se pevačica udavila u kadi.'' Što reče Jasna, naravno da nije kad je sve u njoj, al' alo bre... Kolike su to kade na Beverli Hilsu?!


Nije ni bitno uostalom, ništa manje mrtva neće biti ni ako se ispostavi da je potrebno hitno menjati standard dimenzija livenih kada po Holivudu. Nisam potpuno ravnodušna, priznajem, bedak je kad talenat više ne može da bude talenat, ali čekajte malo fejsbukeri, zar nije uprskala i upokojila taj talenat (pod pretpostavkom da su vam zbog njega profili replike stranica u Politici i Novostima koje uredno preskačem) još kad je prvi put otkrila funkcije vena koje nisu dostupne (bar ne u tolikom trajanju) običnim ne-multimilionerima? Vama recimo? Jeste li srećniji sada što niste multimilioneri? Ili vam je krivo što nije još potrajao sunovrat nečijeg idola s kraja osamdesetih, kad je okvirno poslednji put i smela da bude nečiji idol..?

Hejter ili ne, ne mogu da ne doživim centrifugu želuca na žalopojke nad nekim ko je u potpunosti samostalno odgovoran za sopstveni raspad, tim gore što je stekao sve uslove da bude najostvarenije (i najplaćenije da se razumemo) ime u svetu plastično poznatih. Sad će novopečeni fanovi reći  da nije ona mučena kriva, udala se za budalu, rodila mu dete (koje, kako čitam, onako iskusno devetnaestogodišnje svako malo prijavljuju na rehabilitaciju), pokazala mu vernost pokazivanjem izbodenih vena... Zar nije tim suludija čitava ta žalopojna atmosfera? Pa od iste te budale se i razvela pre 5 godina. E naša Vitni, džaba ti Telohranitelj kad ti je preči Venohranitelj. 

A Toni Brekston, ulovljena sva skockana valjda na event-u sa jednim upražnjenim mestom, sa sve kezom preko cele izoperisane face priča o neverovatnom prijateljstvu za koje je zbog proklete kade uskraćena, uz gratis urlikanje teksta omiljene pesme drage ex-drugarice. Čuj, drugarice. Pa gde si draga bila kad je trebalo da joj objasniš da nije džabe pola sveta prešlo na tuš kabinu? Kao Kreg Dejvid na primer.

Gle kade proklete...
http://www.youtube.com/watch?v=4J2JGqbn8fo

Нема коментара:

Постави коментар