уторак, 7. мај 2013.

zatvoreni prozori

Zimi se žalim kako se svaki pokušaj provetravanja stana završava dodatnim troškom električne energije paljenjem grejalice, leti se žalim kako je svaki pokušaj puštanja svežeg vazduha spolja nemoguć jer svežeg vazduha nema ali ima insekata, krvopija i smrada natrpanih kontejnera. Kako više od ta dva godišnja doba ni ne posedujemo u poslednjih nekoliko godina, domišljati komšiluk, isti onaj koji sadi izmetničke kobasice po spratovima, počeo je sve redovnije, iz sezone u sezonu, da umesto prozora otvara vrata. Ulazna vrata. Primopredaja mirisa je idealna - uz malo komšijskog menija obojenog zaprškom, koju svi jednako pružamo koliko i dobijamo, svi dobijamo bonus fekalnih aroma, kako ljudskog tako i životinjskog porekla. A žalila sam se do nedavno i na to što u velikim stambenim zgradama ljudi koji žive zajedno u stvari ne žive zajedno i ne gaje komšijske odnose. Vraga. Eto mi sad.

Tako se spontano razvio trend otvorenih vrata da je postalo nepodnošljivo, možda upravo zbog te spontanosti. Jednom je neko na petom poželeo promaju  u avgustu, baš u to vreme lift se pokvario, i sledeće što se moglo primetiti su predsoblja koja napadaju čulo vida i mirisa bar dvaput po etaži. Naravno, kad ne radi lift, pa prođeš dosta dok dohvatiš sedmi. A i kad radi, često se bira stepenište, zbog fekalnih sadržaja unutar dizala. 

Nova Otvorena Vrata mi, za razliku od običnih otvorenih vrata, ne smetaju ama nimalo. Čudno je i meni, ali baš im se radujem. Bila mi je frka, kao i svakom bolesniku koji je ponavljao replike iz starih sezona na dnevnoj bazi, al' stisla sam zube, pogledala prvu novu epizodu i - nek' mi hejteri oproste - svidelo mi se. Toliko da sam odgledala i drugu, pa i treću. Četvrtu nestrpljivo čekam. Nek' mi svi oproste, da bih mogla da je odgledam mirne savesti. Novo jeste šok, uvek, čak i kad kupuješ nove pantalone šokiraš se i navikavaš neko vreme na to da nisu iste kao prošle nove, da ne kažem stare. Pa ih ipak kupiš. Trebaju ti, u najboljem slučaju. Meni je trebao neki malo smeliji humor umotan u prošireni rečnik srpskog jezika, i baš su Vrata naišla u pravom trenutku. Otvoreni su mi i prozori, jer se nešto novo dešava za ovo doba godine - duva i nije pretoplo - baš kao kod Vrata. Taman mi je. Skoro bih mogla da poverujem da je proleće. Skoro da mi je svejedno što neki teritorijalno bliski sunarodnici i dalje radije drže zatvorene prozore i ne razumeju otvorena vrata.

Počela je i sezona klima uređaja po prevoznim sredstvima. Tu se isto praktikuju zatvoreni prozori. U automobilima će biti aktuelna do kasne jeseni, ako bude bilo jeseni. Po drugim prevoznim sredstvima, prvenstveno kolektivnim, prestaće da rade baš onda kad prvi put golišava teta ispred karte Srbije saopšti naciji da je 39,9 stepeni celzijusa u hladu. I nikad nam, u sledećih nekoliko meseci, neće reći da ima preko 40. Ne ide uz našu radnu krv da ključa i odmara. Biznismeni će padati u nesvest pri ulasku i izlasku iz ohlađenih limuzina, a ja ću padati u nesvest gledajući ih. Fer plej. Padanje u nesvest čim se otvore vrata.


Нема коментара:

Постави коментар