субота, 27. октобар 2012.

before if was cool

Na Cvetkovoj pijaci neki lokalni Del boj pokušava da utopi 30 komada revolucionarnog izdanja motalice za duvan iako je to neko već radio before it was cool, Ciga me ubeđuje da su čizmice za 3000 RSD ''od prave kože, majke mi'' i da je iste video u gradu za 5 soma, a bakica kod koje sam prošle nedelje našla džemper za 800 a kupila za 600 RSD me prepoznaje, hvali se svojim originalnim zubima jednim širokim kezom i kaže da će biti još trikotaže sledeće nedelje. Hvalim se i ja njoj i nastavljam ka Second Hand-u.

Before it becomes cold, dakle pred svaku zimu, u blagoj sam panici oko džempera. Nikad nemam baš 50 evra za poslednji krik u Zari ili Mangu, a oni za manje novca se čine prikladnijim za letnje veče nego za zimsko jutro. I uz to su onako providni malko i nepristojni. Srećom, otkrih C&A u omraženom Ušću pa se nekako tešim da ću ove zime napokon biti opremljenija i obloženija vunom. Mada etikete kažu 70% akril. Nema veze.

Mislim da je toliko odugovlačenje kupovine džempera zapravo nusprodukt hipsterajem zaraženog društva. Ne mog, nego društva uopšte. Sve bih nešto radije nosila neki mamin ili tatin džemper iz '76. nego kupovala ove froncle i pokrivače iz  poznatog tužnog kadra crtaća ''U Zemlji Snova''. A onda se razočaram kad iz godine u godinu isprobavam iste džempere na isto, nepromenjene veličine telo, kome još paše garderoba iz osnovne škole, dakle ne i mamina i tatina garderoba iz '76.

Nikad od mene hipster neće biti.

Nije da sam tužna, neka, ko zna zašto je to dobro. Za mene verovatno. Hipsteri su tako nemilosrdno odbačeni od strane društva da ih ima svuda i sve više i u svakom društvu čak i u ovoj krizi. Pre neki dan u kolima slušamo radio i ide neka zezantska emisija na foru ''Pozovi M ili će on tebe'' i lik koji zeza zove lika da ga pita kako to treba da se obuče, da promeni imidž, da bi bolje prolazio kod riba. Još dodaje da mu je neki frend rekao da definitivno treba da se konvertuje u hipstera, to sad kao prolazi, ali je u problemu jer nije siguran kako to treba da izgleda. Onda mu ovaj zezani mučenik koji zvuči kao da je izašao iz kombinacije priručnika, manifesta i biblije hipsteraja objašnjava kako ni on baš nije siguran šta taj termin predstavlja, ali pretpostavlja da ima neke veze sa hipicima.

Ima. Eventualno rodbinske.

Rodbinske veze su verovatno najgluplje i najnenormalnije veze na svetu. Nekad mi se čini da je veza između prosečnog korisnika interneta i šalterske službenice smislenija i ispunjenija ljubavlju. Ili veza obrva i pincete. Nešto od ta dva. U svakom slučaju, jedno bez drugog ne idu, a ovi konzumatori rodbinskih veza bi uglavnom pozadinu prodali samo da idu jedni bez drugih. Zato ja ne konzumiram rodbinske veze. Aaa ne. I to sam istrenirala before if was cool. Samo međuljudske veze dolaze u obzir, a kako tradicionalna srpska familija prezire bilo kakve manifestacije ljudstva, tako se i moje interesovanje za vezivanje za iste prezrivo povuklo u second-hand familijarne odnose. Otud imam veliku familiju a nismo uopšte krvno kompatibilni. I svi smo nekako postali i ostali ljudi. I puno mi je srce zbog toga.

Razmišljam da napravim mesta u tom već prebukiranom srcu i za još jedno srce životinjskog porekla. Jedna živuljka se već uvukla preko veze i kako je krenulo dočekaćemo i penziju zajedno, ali mi nešto deluje ispravnije da joj u ljubavnu ponudu proturim i srdašce porekla kompatibilnog njenom. Životinjskog. Mačkastog. I meni bi dobro došlo. Samo se bojim krvoprolića kad skapiraju da su od iste sorte te vrlo verovatno i familija, i ishoda tog saznanja. Rodbino, i srcu si teška.

Dok se ne odvažim i usvojim još neko brkato čupavo klupče sreće, imam na raspolaganju mačke prijatelja odnosno familije pa ću valjda prezimeti. Jedan od mačkoljubitelja je u četvrtak svirao u Chopper-u, kao i svakog drugog dana koji se meće između srede i petka, samo sam, eto, posle duže pauze ponovo prisustvovala događaju i prisetila se kako je dobro kad si među svojima, iako je bilo dosta novih članova familije koje ću tek upoznati i zavoleti. Mi, koji smo čoperisali before if was cool, držali smo se k'o matorci na slavi - sigurna tematsko-lokacijska zona i briga oko toga koliko je ko popio. I bilo mi je opet puno srce.

Bojim se preliće se svakog časa ako nastavimo tako lepo da se volimo. Il' će ''samo'' da naraste? Neka ga, sajz džempera je možda isti godinama, ali kapacitet grudnog koša i rastegljivost srčanog mišića su mi, uprkos i krizi i hipofizi, uvek bili jača strana.




Нема коментара:

Постави коментар